-Piše: Borivoje Ćetković

Politička istorija ne samo naroda sa ovih prostora, već i šire, ne zna za nafačnijeg političara od našeg gospodara. Dugogodišnji položaj vođe stvorio je Milu Đukanoviću reputaciju,,mudrog“,,,dalekovidog“,,,velikog političara“. Šta ga je to učinilo,,velikanom“ i,,državnikom“? Kao prvo, već od sredine devedesetih, i prije nego što je deponovao ostavku na mjesto premijera tadašnjem predsjedniku Republike Crne Gore Momiru Bulatoviću, imao je veliku podršku Vašingtona- bio je to snažan oslonac njegove moći. Američki predsjednici su se mijenjali
(Buš, Klinton, Obama, sada Tramp), ali je geopolitika Vašingtona ostajala nepromjenljiva- odbrana njihovih interesa svuda u svijetu, pa i na balkanskim prostorima. Zajedničko svim vašingtonskim administracijama, bez obzira na to koja je stranka na vlasti, jeste to da one sprovode naloge krupnog kapitala, centara moći, a kada je Balkan u pitanju hoće da stvore jaku albansku državu – nije bitno kako će se zvati: homogena, velika ili, pak, ona koja bi se našla na čelu tzv. balkanskog Beneluksa. U te planove gospodar se potpuno uklopio - pomogao je nakon petoktobarskog puča 2000. godine stvaranje NATO,,državice“ Kosovo i prvi je među američkim marionetama priznao njenu,,državnost“.
Najviši zvaničnici NATO-a odali su mu posebno priznanje da je baš on imao presudnu ulogu za učlanjenje Crne Gore u taj savez.
I pečobrazno nas ubjeđuje godinama da je sve što je uradio činio za dobrobit građana Crne Gore. Dosta smo, veli, lutali- zavisili smo od Moskve ili Beograda, a danas ne zavisimo ni od Istoka, ni i od Zapada. Kakva bezočna tvrdnja da je Crna Gora,,nezavisna“ od Zapada, a od 1998. godine, kada se gospodar ustoličio, ona je protektorat, polukolonija zapadnih centara moći. O njenoj,,suverenosti“ i statusu svjedoči odluka Vlade Crne Gore da, u znak podrške Velikoj Britaniji, jednog diplomatskog predstavnika akreditovanog u ambasadi Rusije proglasi za personu non grata i da povuče saglasnost za djelovanje počasnog konzula Ruske Federacije. A nijesam pročitao da je Vlada Crne Gore osudila nezampaćeni skandal na sjeveru Kosmeta, kada su specijalci ROSU pretukli Marka Đurića, direktora Kancelarije za KiM i vodili ga vezanog lisicama po Prištini. Nijesu, naravno, osudili svoje saveznike i prijatelje- znaju ko iza njih stoji i neće da se zamjere zajedničkim gazdama.
Vlada je slijepo slijedila britanske saveznike u sukobu sa Moskvom. Šta reći o ovakvoj odluci? Da je sramna, ulizička prema Zapadu – jeste. Napada se Moskva, istorijski saveznik i zaštitnik od vladike Danila naovamo, zbog zapadnih interesa. I nepojmljivo je glupa: ogromnu štetu nanosi samoj Crnoj Gori, a za Rusku Federaciju nema nikakvih negativnih posljedica. Zna ovo i gospodar, ali je morao da slijedi London- imaju ga! Afera sa dvostrukim ruskim špijunom samo je povod, nekakav izgovor da NATO i Amerika (koja se ne miri s gubitkom pozicije dominantne sile u novom multipolarnom svijetu), objave hladni rat Rusiji. Treba priznati realnost- Rusija i Zapad,,ulaze u razdoblje pravog hladnog rata.“
Prihvatanje kandidature (izjavio je gospodar Glasu Amerike) bio je izraz,,odgovornosti prema onome što su bile obaveze i tekovine Crne Gore.“
Garant, čuvar tih,,obaveza“ i,,tekovina“ je gospodar i niko drugi- što on može drugi ne mogu. Priznaju mu to i na Zapadu. Još je upotrebljiv.
Naš gospodar,,,moćnik četvrt vijeka“(kako ga nazivaju strani mediji), od sredine devedesetih (a možda i prije) ima prozapadnu orijentaciju- osvjedočeni je njihov izmećar i dužnik zapadnih centara moći.
Priča o nekakvom državnom udaru uklapa se u zapadnu antirusku histeričnu kampanju da su Rusi prisutni svuda i svemu, pa i na prostorima naše bivše domovine, značajno je doprinijela daljoj gospodarevoj političkoj upotrebljivosti. I taj strah od ruskog prisustva i njihovog uticaja bio je presudan da se gospodar ponovo kandiduje za šefa države. Lideri DF-a nazvani su agentima Moskve. Tako je i stari gospodar nazivao klubaše i pripadnike univerzitetske omladine,,agentima“ i,,plaćenicima“ Beograda.
Predsjednički izbori padaju u vrijeme kada se ispisuju bezumne stranice jedne okrutne, svirepe vlasti, koja jedino zna da služi stranim gazdama i brutalno progoni političke protivnike - kažnjava zatvarom jednog od lidera DF-a Milana Kneževića ,,zbog guranja“ policajca u vrijeme održavanja protestnih skupova. Nije rečeno, ali mu se za grijeh, i to veliki, uzima znanje ruskog jezika. Vraća li nam se 1948. godina?
Da će gospodar i na ovim izborima, kao i na svim prethodnim, primijeniti dosadašnju praksu,,ubjedljivog pobjeđivanja“ političkih protivnika u to ne treba sumnjati. Najbrojnija kategorija stanovništva u Crnoj Gori su paćenici- žive u muci, strahu i beznađu. Ono što im je zajedničko, bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku i ideološku pripadnost jeste da im je režim oduzeo osnovno ljudsko pravo- pravo na život. Pokažimo 15. aprila da smo u stanju da prevaziđemo razlike i podjele, na kojima on opstaje i da masovnim izlaskom i glasanjem protiv gospodara stavimo do znanja da nam je dosta njegovih podjela i da ničija nije gorjela do zore, pa neće ni njegova.